Poem: Pustinja by Domina Petric

Pustinja

Preplavile me nijanse

žute boje,

u pustinji.

Sama sam kriva,

otišla sam gdje nisam smjela,

odakle nema povratka:

u pustinju.

Nigdje stabla zelenog,

ni mora plavog,

samo fatamorgana

na putu beskrajnom.

Nemir u duši,

a na putu

kroz boju žutu,

ne događa se ništa.

U pustinji,

preplavile me

nijanse žute boje.

 

Domina Petric

Picture from:

LanLinGLaureL.com

Poem: Plavi vampiri by Domina Petric

Plavi vampiri

Svemirom se kreću plavi vampiri:

zvijezde goleme i tamne,

što sišući život sestrama

postaju vječno mlade.

Vječno su mlade te ljepotice,

dugih zuba i opasnih namjera,

kad izaberu svoju zvijezdu

koja će umrijeti u snu.

Svemir ih je pun

i svijet se divi zvjezdanom nebu,

ne sluteći da je jednu zvijezdu

proždro div, lijep i beskonačno plav.

Noćas ću sanjati plave vampire,

sirene među zvijezdama,

ogrnute tamnom gravitacijom

i raskošnim helijem svojih sestara.

 

Domina Petric

Picture from:

PicQuery